STRATEGIJA2.6  6/18/03  5:12 PM  Page 45

pa treba jo  mnogo novih ideja i poticaja kako bi dosegnula vi i stupanj razvojne rav 

note e u kulturnom razvitku, a kulturnoj politici pribavila znaEajnije mjesto me u osta 

lim politikama. Naravno, u novoj homeostazi trebat Ee pamtiti i dalje raEunati na izvore

stvaralaEkih  poticaja  radi  odgovora  na  razvojne  izazove  i  priprema  za  novi  razvojni

pomak.

Stoga bi u sada njem trenutku i kulturnu politiku, kao i kulturu, valjalo poimati  iroko,

kao skup zakonskih i upravnih mehanizama koji pokreEu i usmjeravaju upotrebu razli 

Eitih resursa   financijskih, fiziEkih, politiEkih, umjetniEkih, znanstvenih, obrazovnih i

socijalnih   radi poveEanja kulturnog kapitala zemlje i utjecaja na oblikovanje kulturnog

krajolika. BuduEi da je kulturni krajolik, jedna od osobitih dragocjenosti Hrvatske, ispre 

pleten s ostalim prostorima i osjetljiv na razvojne procese u njima, kulturna politika tre 

bala bi biti bitno zainteresirana za usmjeravanje tih procesa.

legislativa

PodruEje kulture ure eno je razliEitim propisima, onima koji to Eine izravno i onima koji

to Eine neizravno. ZnaEajna podruEja institucionalne kulture (knji nice, muzeji i galeri 

je, arhivi, kazali ta itd.) ure ena su temeljnim zakonom na osnovi kojeg su doneseni ili

se  jo   donose  provedbeni  propisi. VeEina  provedbenih  propisa  ima  svrhu  normativnog

utvr ivanja struEnih standarda i pravila u pojedinom podruEju. 

Premda su na taj naEin obuhvaEeni najva niji elementi zakonodavstva u kulturi, od nor 

mativnih i struEnih kriterija djelatnosti u kulturi do povezanosti s opEenitijim zakonima

i zakonima koji ure uju susjedna podruEja, zakonodavstvo se u kulturi nije u potpunosti

sistematiziralo ni primjenjivalo. Potonje se ponajprije odnosi na Einjenicu da su zakoni 

ma mnogi poslovi i ovlasti iz podruEja kulture iz djelokruga dr avnih tijela prenesen u

djelokrug  upanija, gradova i opEina, a to u praksi Eesto izaziva pote koEe. Glavni uzrok

tome jest rascjepkanost dr avnoga teritorija na mno tvo malih, Eesto posve nemoEnih, i

ponekad za kulturu nezainteresiranih opEina. Zakonima propisana podjela poslova pro 

vedena je samo u veEim gradovima koji u pravilu imaju ustrojene odgovarajuEe slu be

za njihovo obavljanje. Pojedine opEine, naprotiv, nemaju nijednu ustanovu u kulturi pa

Eak ni uposlenog slu benika koji bi skrbio o kulturi. Stoga je daljnja decentralizacija u

kulturi u sada njim prilikama te ko provediva ili Eak neprovediva, a bit Ee moguEa jedi 

no ako se stvaraju dodatni materijalni uvjeti.

45