STRATEGIJA2.6  6/18/03  5:12 PM  Page 24

Takva kultura ima razvojnu logiku koja se izra ava u umjetniEkim stilovima, pravcima u

povijesti  filozofije  i  znanosti,  stilskim  obrascima  narodne  umjetnosti,  subkulturnim

stilovima mladih itd. Sudionici kulture cilja tra e od dr ave podr ku i razumijevanje za

ono  to rade, premda su njihove ideje i djelovanje veEini Eesto nezanimljivi ili neprih 

vatljivi. Njihove vrijednosti ne mogu se prevesti, barem ne jednostavno i bez rizika vul 

gariziranja, na jezik kojem kulturne vrijednosti ni ta ne znaEe. Ali se zato od dr ave tra i

da utvrdi pouzdane kriterije koji razluEuju ono  to nema cijenu i tvori dio nacionalnog

ili lokalnog identiteta i presti a i ono  to takvu kvalitetu ne posjeduje,  to pripada svije 

tu kulture sredstva i dijeli njegovu komercijalnu ili politiEku sudbinu.

U  Eemu  su  prednosti  i  nedostaci  jednog  i  drugog  naEina  postojanja  kulture?  Kultura 

sredstvo probitaEan je naEin uklapanja kulture u druge sektore, ali nosi rizik izjednaEa 

vanja upotrebne i razmjenske vrijednosti, istine i propagandne poruke (McQuail, 1997).

Taj rizik osobito je opasan za kulture naroda manje razvijenih zemalja. 

Kultura cilj Euva izvorne vrijednosti umjetnosti i kulturne tradicije, ali te i samozatva 

ranju, Eesto i autoritarnosti i klanskim podjelama,  to je jo  vi e udaljava od drugih. Oso 

bito u uvjetima niske umjetniEke i opEenito kulturne obrazovanosti stanovni tva, ona ovi 

si iskljuEivo o dr avnom nadzoru i za titi. To samo po sebi   uz dva me uzavisna uvjeta

  ne bi bio problem. 

Prvo, dr avna sredstva za kulturu trebala bi neprestano rasti. Drugo, broj kandidata za ta

sredstva ne bi se smio poveEavati. Naravno, takva su oEekivanja danas nerealna. Me u 

tim, pretvaranje kulture cilja u kulturu sredstvo, guranje na otvoreno tr i te u uvjetima

kada ono pokazuje slab interes za proizvode proiza le iz kulture cilja, a to je Eesto u biv 

 im istoEnoeuropskim zemljama, dovodi ili do prenamjene kulturnih prostora i aktivnos 

ti ili do njihova zatvaranja (Rasky, 1998). 

NajveEi poku aj ekspanzije kulture cilja odvijao se u Francuskoj u doba ministra kulture

Andrea Malrauxa, i to velikim dr avnim ulaganjima u kulturne ustanove i kulturno obra 

zovanje: od besplatnih ulaznica za muzeje do popularizacije umjetnosti putem medija.

Politika se odvijala u znaku parole  demokratizacije kulture , polazeEi od shvaEanja da

popularizacija visoke kulture znaEi civiliziranje dru tva, u prvom redu njegovih donjih

slojeva. Takva je praksa tom razdoblju poslije priskrbila epitete  kulturne religije ,  kul 

turnog paternalizma ,  dresure dru tva  (usp. Fumaroli, 1991; Benhamou, 1996). Uslije 

24